BENFICA JE LABORATORIJ Najmodernijom tehnologijom u šest godina prodali igrače za 600...

BENFICA JE LABORATORIJ Najmodernijom tehnologijom u šest godina prodali igrače za 600 milijuna eura

22
0
Podijeli

PORTO je godinama bio sinonim za klub koji jeftino kupuje, a onda skupo prodaje, pritom osvaja naslove prvaka i igra važnu ulogu u Europi. Dok je Porto bio apsolutno nedodirljiv u domaćem prvenstvu, slavna Benfica polako je tonula u prosječnost. Samo tri naslova prvaka od 1994. do 2010. godine bilo je puno premalo za klub takve tradicije i takvog renomea

Za to vrijeme je Porto osvojio 11 naslova prvaka i prodao igrača u vrijednosti stotina milijuna eura. Činilo se da godinama nitko neće stati na put “zmajevima”. Porto se i dalje uzdao u svoju sjajnu skautsku službu, ali je nesvjesno počeo gubiti korak s vremenom.

Benfica je u međuvremenu shvatila da nešto mora promijeniti. Uložila je puno novca u trening centar i akademiju, no onda se okrenula onome što je budućnost nogometa – tehnologiji.

U nevjerojatnom preporodu, momčad iz Lisabona je u zadnjih osam sezona osvojila pet naslova prvaka, dva kupa i šest liga kupova, a u tri godine kad nije bila prvak, osvojila je drugo mjesto. U zadnjih šest godina Benfica je prodala igrača ukupne vrijednosti od nevjerojatnih 600 milijuna eura. Svake godine ostala bi bez okosnice momčadi i ponovno bi bila prvak.

Iako već dugo imaju odličnu školu, zadnjih godina su je podigli na dosad neviđeni nivo. Apsolutno sav rad u svim Benficinim kategorijama u trening centru površine 18 hektara bazira se na tehnologiji. Korištenjem najsofisticiranijih i najmodernijih senzora, Benfica 24 sata dnevno prati svakog svojeg igrača.

Što jede, koliko spava, koje mišiće koristi previše, koje premalo, kako se kreće, kako mu rade mišići… Koristeći najnoviji Microsoftov softver, Benficini treneri zahvaljujući golemoj količini podataka koje dobivaju, svakom igraču slažu personalizirani režim treninga i prehrane. Dobivaju detaljan prikaz o tome koje su im najveće slabosti u igri i treninzima, što moraju poboljšati, koje su im glavne odlike i tako drastično smanjuju broj ozljeda.

Prikupljeni podaci strogo se čuvaju, a analitičari čak i ne znaju o kojem je igraču imenom i prezimenom riječ (rade pod šiframa), već trenerima dostavljaju samo “sirove” podatke koje onda oni sa suradnicima analiziraju budući da znaju o kojem igraču se radi.

Igrači dobivaju sve podatke iz analiza i potiče ih se da se uspoređuju s drugim igračima na svojoj poziciji te onda zajedno analiziraju što i kako moraju popraviti. Sve utakmice i treninzi snimaju se desecima kamera, a igrači ispod dresova nose nešto nalik ženskim sportskim grudnjacima. No, osim što izgleda smiješno, ta oprema je osnova praćenja svakog igrača. U svakom trenutku mjeri igračeve kretnje, brzinu, ubrzanje, puls, stupanj znojenja i općenitog stanja organizma, a sve se u realnom vremenu snima u golemom Benficinom data centru.

Budući da nekim igračima takva oprema smeta, a neki imaju svoje vlastite rituale prije utakmica pa su praznovjerni i ne žele takvo nešto nositi, Benfica sa svojim stručnjacima razvija novu tehnologiju kako bi uređaji bili što manji i lakši za nositi, ali sve drži u najvećoj tajnosti.

“Eksperimentiramo s raznim alatima kako bismo dobili što više najvažnijih podataka. No, i nama je ovo sve novo i mi učimo iz dana u dan. Ipak, čini se da smo na dobrom putu. Uostalom, pogledajte kakve je Benfica igrače razvila zadnjih godina”, kaže Joao Copeto, šef Benficinog tehnološkog odjela.

Zaista, popis igrača koje je Benfica dovela za parsto tisuća eura i onda ih prodala za golemi novac je fascinantan. Prije sedam godina doveli su 17-godišnjeg Jana Oblaka za 1,7 milijuna eura iz ljubljanske Olimpije. Godine 2014. prodali su ga Atleticu za 18 milijuna eura. Davida Luiza su 2007. kupili od brazilske Vitorije za 500.000 eura, pa ga četiri godine kasnije “utopili” Chelseaju za 25 milijuna.

Otpisanog Nemanju Matića su 2011. doveli iz Chelseaja za pet milijuna eura pa im ga onda tri godine kasnije majstorski vratili za 25 milijuna. Victora Lindelofa, kojeg su prošlog tjedna prodali Unitedu za 35 milijuna eura, kupili su 2012. godine kao 18-godišnjaka za tri milijuna eura od švedskog Vasterasa. Doveli su ga do savršenstva i danas je jedan od najboljih mladih stopera na svijetu. Ederson (23), fantastični mladi golmani koji je otišao u Manchester City za 40 milijuna eura, došao je 2010. godine bez odštete iz juniorske škole Sao Paula. Mogli bismo do sutra nabrajati…

Svi ti igrači bili su pomno praćeni u Benficinim laboratorijima, no genijalnost ovoga projekta najbolje se vidi na domaće “uzgojenim” igračima. Andre Gomes, Joao Cancelo, Ivan Cavaleiro, Renato Sanches, Goncalo Guedes, Bernardo Silva… Svi oni su u zadnjih nekoliko sezona ostvarili velike transfere i u klub donijeli čisti novac.

 

NAJVEĆI BENFICINI TRANSFERI ZADNJIH ŠEST GODINA

Sezona 2010./2011.

Angel Di Maria – Real Madrid, 33 milijuna eura

Daivd Luiz – Chelsea, 25 milijuna eura

Ramiers – Chelsea, 22 milijuna eura

Sezona 2011./2012.

Fabio Coentrao – Real Madrid, 30 milijuna eura

Roberto – Zaragoza, 10 milijuna eura

Sezona 2012./2013.

Axel Witsel – Zenit, 40 milijuna eura

Javi Garcia – Manchester City, 20,5 milijuna eura

Sezona 2013./2014.

Nemanja Matić – Chelsea, 25 milijuna eura

Sezona 2014./2015.

Lazar Marković – Liverpool, 25 milijuna eura

Enzo Perez – Balencia, 25 milijuna eura

Jan Oblak – Atletico Madrid, 16 milijuna eura

Bernardo Silva – Monaco, 16 milijuna eura

Sezona 2015./2016.

Rodrigo – Valencia, 30 milijuna eura

Andre Gomes – Valencia, 20 milijuna eura

Ivan Cavaliero – Monaco, 15 milijuna eura

Jao Cancelo – Valencia, 15 milijuna eura

Sezona 2016./2017.

Renato Sanches – Bayern, 35 milijuna eura

Goncalo Guedes – PSG, 30 milijuna eura

Nico Gaitan – Atletico Madrid, 25 milijuna eura

Helder Costa – Wolverhampton, 15 milijuna eura

Setzona 2017./2018.

Ederon – Manchester City, 40 milijuna eura

Victor Lindelöf – Manchester United, 35 milijuna eura

Još jedna vrlo važna stvar u održavanju kvalitete igrača je smanjenje ozljeda. Prije deset godina, kad je Benfica počela prikupljati ove podatke, prva momčad imala je osam teških ozljeda u jednoj sezoni. Sljedeće godine, nakon analize podataka, taj broj pao je na tri, a one iza na jednu tešku ozljedu.

“Ove godine smo imali puno problema, ali to su bili više udarci koje sustav ne može predvidjeti. No, nismo imali problema s mišićima, zglobovima i drugim čestim ozljedama kod nogometaša”, rekao je Copeto.

Benfica, naravno, nije jedini klub na svijetu koji koristi tehnologiju, ali jedan je od rijetkih koji je od treninga i praćenja igraća napravio pravu znanost. Iako bi se reklo da bi igračima toliko studiozan rad mogao biti naporan i dosadan, praksa je, kažu u Benfici, potpuno suprotna.

“Isprva im je bilo malo čudno, ali naši igrači su oduševljeni ovakvim načinom rada. Egzaktnim brojkama smo im dokazali koliko smo im smanjili broj ozljeda i poboljšali ih kao igrače i na neki način smo im pružili priliku da iz dana u dan sami prate kako napreduju i na čemu moraju više raditi. Danas je konkurencija u nogometu jednostavno prevelika. Mi nemamo novca kao najbogatiji europski klubovi i moramo smisliti drukčiji način kako se s njima nositi. Morali smo se okrenuti stvaranju svojih i razvijanju mladih, jeftinih igrača. Uvjeren sam da smo na pravom putu”, rekao je Copeto.

Od slavnog kluba koji je utonuo u prosječnost, Benfica se polako vraća na staze stare slave. Financijski su jedan od najuspješnijih europskih klubova s prosječnom godišnjom zaradom od oko 150 milijuna eura. To možda zvuči zanemarivo u odnosu na 680 milijuna eura zarade Manchester Uniteda i stotina milijuna eura koje namaknu Real, Barcelona ili Bayern, ali u portugalskim okvirima Benfica je svijet za sebe.

Uostalom, pitajte Porto i Sporting. Najveći rivali prošle godine zaradili su 27, odnosno 18 milijuna eura.
index.hr

Podijeli