Iako je uobičajeni termin otvorenja izložbi u Ajngelu petkom, osim onih u suradnji s Gradskim muzejom Varaždin kao dijela programa Srijeda u muzeju, Galerija Zlati Ajngel poziva vas na izuzetno otvorenje u četvrtak, 26. rujna u 19 sati.
Predstavljamo izložbu slika Pavla Pavlovića koju je autorica predgovora i kustosica izložbe Tena Bakšaj naslovila Teme od krucijalnog značaja.
Izložba će biti otvorena do 20. listopada u radno vrijeme galerije – od 10 do 12 i 18 do 20 sati radnog dana, te 10 do 12 sati subotom i nedjeljom.
TEME OD KRUCIJALNOG ZNAČAJA
Slikar Pavle Pavlović, aktivan na hrvatskoj i regionalnoj umjetničkoj sceni već dugi niz godina, prvi put predstavlja svoj rad varaždinskoj publici u Galeriji Zlati Ajngel serijom slika pod nazivom Teme od krucijalnog značaja.
Riječ je o slikama, koje pripadaju širem ciklusu Trijumf vrlina, nastalim tijekom posljednjih nekoliko godina i nadovezuju se na izložbe održane u Galeriji Trotoar u Zagrebu i Galeriji Zuccato u Poreču.
Postav izložbe osmišljen je tako da donji kat Galerije obuhvaća radove kojima je zajednički kolažno-slikarski pristup. U njemu se suprotstavljaju Pavlovićevi razni utjecaji i inspiracije koji sežu od rane renesanse do ranog interneta. Bitnu ulogu igraju prostorni odnosi, odnosno njihova višeslojnost, za što Pavle reference nalazi, između ostalog, i u kadrovima kultnih filmova. Tako se, primjerice u slici Kino eye referira na simbol koji je skovao pionir filmske umjetnosti Dziga Vertov dajući tako svojevrsnu posvetu montažnom postupku koji utječe na njegov vlastiti stil građenja slike.
Očit je i utjecaj renesansnih majstora, od elemenata preuzetih iz grafika Albrechta Dürera do dekoracija poput cvjetnog vijenca – čestog prizora u slikama Jana Brueghela starijeg, koji je služio uokvirivanju istaknutog portreta. No, centralnu poziciju portreta u ovim slikarskim djelima ne zauzimaju sveci, nego
ono što umjetnik sâm naziva antijunacima suvremenog doba. Drugi dio izložbe na gornjem katu koncipiran je oko rada većeg formata My pal Foot Foot, s popratnim manjim formatima koji funkcioniraju kao studije za veliku kompoziciju.
Antijunaci su u ovom slučaju memeovi, gifovi, stickeri i emoji koji potječu iz bespuća interneta ranih dvijetisućitih. Svojedobno rezervirani za niche internet stranice specifičnog humora, memeovi su s vremenom evoluirali iz opskurnog u globalni popkulturni fenomen, novi online umjetnički oblik i u konačnici jedan od osnovnih oblika komunikacije danas.
Na sličan način, putem vizualnog koda komuniciraju i Pavlovićeve slike, gdje važnu ulogu igra humor. One ukazuju na različite razine stvarnosti u kojima danas egzistiramo i pripadajuće društvene anomalije. Pritom je bitno naglasiti da začudni prizori tog tipa nisu isključivo rezervirani za današnje doba, ako uzmemo u obzir da se i na slikama iz 15. stoljeća pojavljuju naizgled neobjašnjive scene poput čovjeka-rakete, kao što je to slučaj u Sassetinu radu Blaženi Ranieri oslobađa siromašne iz zatvora u Firenci, jednoj od Pavlovih dražih slika. Time kroz razgovor neizbježno dolazimo i do same biti slike i slikarstva danas.
Pavlove slike podliježu raznim interpretacijama, a i on sâm ističe da mu pretjerano seciranje vlastitih radova predstavlja gubitak čari stvaranja novih kompozicija, što nakratko vraća u svijet digitalne sfere i situacija u kojima kad treba nekome objasniti srž viralnog fenomena, ono prestaje biti smiješno.
Zaključak je da ni jedan umjetnički medij ne treba biti dominantan naspram poruke koju prenosi i da se promjene koje umjetnost može donijeti pojedincu i društvu ne postižu unaprijed odabranim aktualnim temama. Iako na prvu mogu djelovati preplavljujuće, Pavlovićevi radovi, s čvrstim uporištem u
tradicionalnim slikarskim tehnikama vješto odražavaju njegovo navigiranje kroz kakofoniju digitalnog svijeta na razmeđi ozbiljnog i apsurdnog te u tom smislu jasno reflektiraju našu multirealnost. Na promatraču ostaje da u njih upiše vlastito iskustvo.
