Već tradicionalno, 5. godinu u nizu, izaslanstvo Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Ogranak Ivanec i HVIDR-e Ivanec, predvođeno vukovarskim braniteljem i zatočenikom srpskih koncentracijskih logora Vjekoslavom Špacom, boravilo je u dvodnevnom posjetu istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu.
Tamo je na više mjesta velikih zločina koje su počinili lokalni, i teroristi s područja Srbije, te zločinačka JNA, odana počast brojnim ubijenih i poginulim civilima i hrvatskim braniteljima.
Uz tradicionalnu jutarnju kavu u ugostiteljskom objektu Mustang, koji je u doba rata bio zapovjedno mjesto tog dijela obrane Vukovara, posjet je počeo odavanjem počasti kod Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti i spomen obilježja legendarnom Blagi Zadri, lokaciji poznatoj kao “groblje tenkova”.
Na Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja u Vukovaru poklonilo se žrtvama agresije na herojski grad, a na Ovčari je odana počast ubijenim hrvatskim braniteljima, mahom ranjenicima, bolničkom osoblju, novinarima, civilima i djeci, mučki ubijenima 20. / 21. studenog 1991. godine.
Među njima su Josip Kapustić i Tomo Jambor iz Žarovnice, Marko Bosak iz Ladanja, te Vinko Andrijanić iz Vukovara, koji počiva na groblju u Lepoglavi.
Na velikom, 220 metara dugom spomen obilježju na južnom ulazu u Lovas, gdje su ivanečko izaslanstvo dočekali kolege iz UDVDR Ogranak Lovas, predvođenom predsjednikom Franjom Došenom, te Robertom Huzjakom i Lovrom Gerstnerom, paljenjem svijeća trobojnica poklonilo se pobijenim i(li) poginulim mještanima u Domovinskom ratu. Među njima je i 21 koje su teroristi potjerali u minsko polje.
Naime, tijekom ljeta i rane jeseni 1991. domaći Srbi, paravojska iz Srbije i JNA terorizirali su ovo područje. Najgnjusniji zločin, poznat i kao “Krvava berba grožđa”, dogodio se 18. listopada 1991., kada je 51 muškarac odveden u obližnje polje, a rečeno im je da će otići u berbu grožđa. Dio ih je ubijen putem do stratišta, dio je poginuo u minskom polju, njih ukupno 21, a 14 je ranjeno u minskom polju nakon što su aktivirali mine, među koje su ih, pod prijetnjom oružja, natjerali agresori i s ceste na uzvisini pucali po njima. Bilo bi i više mrtvih, no prema svjedočenjima preživjelih, spasio ih je jedan razuman oficir JNA, koji je naišao cestom.
Svoja potresna svjedočanstva o zatočeništvu u Lovasu prenijeli su gostima Franjo Došen, te Lovro Gerstner, član predsjedništva Ogranka i jedan od preživjelih iz “Krvave berbe grožđa”.
Potom su svi zajedno položili cvjetni aranžman i zapalili svijeće na spomen obilježju kod masovne grobnice na groblju u Lovasu, gdje su svoje obitelji, rodbinu i sumještane, pod prijetnjom agresora, u jesen 1991. godine morali pokapati preživjeli Lovašani. Pobijeni su tek nakon mirne reintegracije ekshumirani iz masovne grobnice i dostojno pokopani.
Franjo Došen je na autentičnim lokacijama Poljoprivredne zadruge u Lovasu, te podruma današnje Općinske zgade prenio osobna, a i nekih sumještana, potresna svjedočanstva o zatočeništvu, zlostavljanju, mučenju i ubijanju mještana Lovasa i Opatovca tijekom okupacije.
“Život Vam ovdje nije vrijedio ništa, svaki dan su nas ubijali i nikada nisi znao kada si, i jesi li ti na redu. Kako bi se znalo gdje su Hrvati, na prozorima kuća morali smo imati izvješena bijela platna, a oko ruku nositi bijele poveze. Nešto slično kao Židovi u 2. svjetskom ratu. Radili smo najgore poslove, nama se smjelo raditi što god se htjelo. Maltretirati psihički i fizički, vrijeđati, ponižavati, pa i ubiti. Nisu imali nikakvog suosjećanja, niti trunke milosti, a ubijali su sve.
Majku s djecom, odrasle, starce. Cijele obitelji. Bešćutno. Najgore je što su među tim ubojicama bili i naši susjedi, dojučerašnji prijatelji, kumovi, rođaci iz mješovitih brakova. Ja sam od jednog mladog susjeda, iako je bio na ‘drugoj’ strani, dobio dojavu da ću biti sljedeći na redu i odlučio sam se za bijeg. Nakon više traumatičnih dana, preko Srbije i BiH, uspio sam se dokopati Hrvatske i spasiti si život.“, kazao je, uz ostalo, Došen, koji je nakon tih mračnih i teških iskustava u Lovasu nastavio braniti Hrvatsku po ratištima.
U Domovinskom ratu smrtno je stradalo je 89 Lovašana i Opatovčana, s time da ih je velika većina pobijena tijekom okupacije mjesta, najviše zadnjih mjeseci 1991., a nekoliko ih je poginulo na ratištima tijekom Domovinskog rata.
Njihove fotografije na zidu su općinskog prostora, u kojemu su se domaćini i gosti družili nakon obilaska Lovasa. Na oproštaju su izmijenjeni pokloni, najavljen dolazak ivanečke ekipe i iduće godine, a Lovašani su prihvatili poziv da posjete Ivanec i okolicu.
Potom se ivanečko izaslanstvo uputilo u Tovarnik, gdje su ih u općinskom uredu dočekali vijećnici, predstavnici braniteljskih udruga i općinske stručne službe, koji su prenijeli pozdrave načelnika Anđelka Dobročinca, koji je bio na službenom putu.
Na obližnjem spomeniku odana je počast ubijenim Tovarničanima i Ilačanima u 2. svjetskom i u Domovinskom ratu, potom su se domaćini i gosti zadržali u duljem srdačnom druženju, tijekom kojega su pričali o Domovinskom ratu, ali i o specifičnostima svojih krajeva.
Povijesno, najteži dan u tom pitomom srijemskom mjestu bio je 22. rujna 1991., kada su JNA, domaći i srbijanski četnici ubili 68 mještana, među njima i župnika Ivana Burika, a sve nesrpsko stanovništvo protjerali. Tako je nastavljena tragedija Tovarnika, koja se proteže još od kraja drugog svjetskog rata, kada se dogodio slični događaj. Masovni pokolj zbio se i 8. prosinca 1944. godine, kada su partizani ubili 51 Tovarničana, uglavnom Hrvate i Nijemce.
Nakon zahvale na dolasku, gostima su darovani (i) tradicijski proizvodi tovarničkog i ilačanskoga kraja, a domaćinima prigodni pokloni s ivanečkim motivima.
Kao i u Lovasu, i u Tovarniku su domaćini izrazili iskrenu zahvala što ivanečke braniteljske udruge redovito dolaze u posjet krajnjem istoku Hrvatske, kako oni kažu, od mnogih zaboravljenom. Domaćini su i u Tovarniku dobili obećanje da će se ponovno vidjeti krajem sljedeće godine, te poziv da posjete ivanečki kraj.
To je ujedno bio i kraj prvog dana posjeta Mjestima sjećanja, nakon kojega se izaslanstvo uputilo u Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru.
Drugi dan počeo je odavanjem počasti u Vukovaru, kod Bijelog križa na Dunavu i spomenika hrabrom Francuzu Jeanu Michelu Nicolieru, a potom i u Borovu Naselju, kod zgrade Borovo Commercea, gdje se borio najveći broj policajaca iz ivanečkog i lepoglavskog kraja i okolice.
Nastavljen je odavanjem počasti pobijenim hrvatskim policajcima u Borovu, a okončan posjetom Aljmašu, gdje je uz razgledavanje tamošnje crkve Gospe od Utočišta, na spomeniku kod Dunava odana počast ubijenim i nestalim tijekom srpske okupacije.
Ovime je ujedno okončan cjelogodišnji program obilježavanja sjećanja na žrtve Vukovara, istočne Hrvatske i zapadnog Srijema, koji se sastoji od više aktivnosti. Poput predavanja u školama, prijema u Memorijalnom centru Domovinskog rata Ivanec, Memorijalnih turnira, obilježavanja prigodnih datuma, posjeta Mjestima sjećanja i još nekih, a podržavaju ga Ministarstvo hrvatskih branitelja i grad Ivanec.
Spomenimo da su domaćinima u Lovasu, Tovarniku i Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar darovani paketi sastavljeni od promotivnih materijala, brošura, knjiga, razglednica, publikacija i suvenira o Ivancu i okolici.
Skupa su ih pripremili Poslovna zona Ivanec, Gradska knjižnica i čitaonica Gustav Krklec Ivanec, Turistička zajednica grada Ivanca, te Memorijalni centar Domovinskog rata Ivanec, a značajnu pomoć u provedbi ove aktivnosti pružila je i tvrtka Elektro Kruno, te Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar.
Izvor: udvdr.hr








































